ZNAŠ LI DA KADA ONO ŠTO TI JE BITNO SKRIVAŠ OD DRUGIH, NE DAJEŠ MU DOVOLJNO VREMENA I
PAŽNJE – TI OMALOVAŽAVAŠ I TO ŠTO TI JE BITNO I SEBE?
Imala sam tu spoznaju nakon ovog vikenda. Po nti put.
Za taj vikend sam bila na jednoj radionici osobnog razvoja. I kao što biva, takva radionica podigne
gomile pitanja.
Naravno da ti nije dovoljno samo prespavati. Imaš hrpe uvida. Moraš dozvoliti procesu da odradi.
Baš kao i tijelu koje je prošlo emotivno kroz sve i nije se stiglo odmoriti.
Ali u ponedjeljak ja, vrlo mazohistički, navijem sat kao vojnik prerano, napravim ogromnu to do listu.
I stanem. Kog Boga ti radiš?
Cijelo tijelo i um su još zaokupljeni radionicom! A ti to sve hoćeš porezati o dorezati kao mačem i
prešaltati se na biznis ez južual.
I stala sam. Nasmijala se sama sebi i svojim starim načinima razmišljanja.
Polaži račune – samo sebi!
Prisjetila sam da sam ja sama sebi šefica i da mogu uzeti dan off bez da ikome polažem račune.
Tako i bi. I na taj način sam došla dan poslije do fenomenalne ideje. Provela sam je kao od šale.
A mučila me je cijeli tjedan i petljala sam nešto danima oko rješenja.
Onda me nazvala frendica. Pravnica, poduzetnica. Kaže „Ti i ja iz posve različitih stvari, dolazimo do
istih rješenja! Evo i ja sam odlučila u ponedjeljak otići na more i šetati jer mi baš to sada treba!“
Ne – ovo nije odugovlačenje, nije prokrastinacija.
Moja druga frendica je to ovako predivno rekla „Čovjek brka kada se povuče jer mu nešto ne paše,
kada odugovlači jer ima neki otpor i kada se povuče jer mu to treba.“
E pa nama je trebalo. Zašto? Zato što je to osnova onoga što ja radim i nudim kao uslugu drugima.
Dakle temelj mog rada.
Jesmo li bitni sebi?
I baš zbog toga što se ovako zaustavljamo na vrijeme KADA NAM TREBA, smatram da smo vrlo
produktivne i uspješne.
Moramo se zapitati „Zbog čega nešto stavljam po strance? Zašto ne smatram ja to bitnim?“
Ponekad se u ovakvim odgovorima kriju najbitnije stvari za našu dušu.
Pa se onda nameće pitanje – zašto najbitnije i najdraže nije u fokusu moga života?
Kada jednom odlučiš reći NE cijelom svijetu i poslu i „mora se“ i „treba se“ – i kao prioritet postaviš
ono što je tebi bitno, upravo je taj NE zapravo DA sebi, svome tijelu, umu i duši.
Ima li nešto što ostavljaš za kasnije koje nikada ne dođe? Nešto što ljudi oko tebe niti ne znaju da
voliš i da ti je bitno?
Ako da – pa razmisli i posveti mu onda ipak više pažnje, jer time gradiš osjećaj vrijednosti za sebe.
DA za svoje najviše dobro je uvijek za i dobro svih drugih oko nas.
