Ovo je moja mala „self-coaching“ ispovijest. Možda nekom pomogne.
„Ljuta si?“
„Ma ne! Nisam ljuta… samo sam…..“
Koliko puta si sam/a ovako reagirao/la ili čuo/la nekoga kada je bilo posve očigledno da kiptiš od
bijesa?
Što kada nas pogodi ljutnja?
Tijekom života se ljutimo, manje-više. Neki su kontinuirano ljuti na cijeli svijet. Ja nisam ta, ali, jučer
mi se digla takva ljutnja – maestralna, majka svih ljutnji! I želim podijeliti jer sam je jasno vidjela i
pričala s njom po prvi puta – na uspješan način.
Triger ju je upalio i digla se kao napalm bomba – riganje vatre i kada ono osjetiš kako ti kola poput
otrova tijelom. Vrlo neugodni trnci, napetost do te mjere da te ruke i šake počinju boljeti,
potpuno divljanje uma u mini tornadima osvetničkih misli. Jesi li to osjetio/la ikada?
Nisam je satima mogla izbaciti iz sebe i smiriti se! Pisala sam mailove i brisala ih, jer hvala Bogu imam
toliko zdrave pameti da znam – da ako ništa ne mogu, onda barem neću prihvatiti reagirati iz svoje
ljutnje nego je prepravljati toliko da sama splasne.
Bila sam posve nekonstruktivna. Nefokusirana na rješenje i potpuno fokusirana na osvetu, što ću
reći osobi, što ću ja njoj „pokazati“ … potpuni kaos u glavi kao da me demon obuzeo! A to su sve
neke priče ranjene duše od prije i nemaju nikakve veze s tom osobom niti s tim što se dogodilo. Moja
osobna drama se digla. Otrov kojem se lako prepustiti, uživjeti se u njega, ali smo često nesvjesni
koliko je razoran najviše za nas same i naše tijelo. A potom i našu okolinu, ako iz njega reagiramo. Tu
nema niti Z od zdrave pameti više!
Kako maknuti bijes od sebe?
Uspjela sam ga tek ujutro transformirati u meditaciji mindfulnessa, Tich Nach Hahna. Toplo
preporučujem da je zguglaš i savladaš.
Točno počneš osjećati kako taj tsunami slabi, slabi, slabi i počinje istjecati iz tvog tijela, disanje se
regulira, demon odlazi – nisi više opsjednut/a! Prvi put od gomile pokušaja, uspjela sam! Tijelo mi je
bilo prezahvalno, umorno, ali opušteno i doslovno se čistilo otrova.
I onda sam krenula razmišljati:
- Je li ta ljutnja ikako meni koristila? Pa osim što mi je ukazala da se moram drugačije suočiti s nekim
situacijama, što mi je bilo jasno i prije – apsolutno ne. Ljutnja je mehanizam preživljavanja. Kada se
naljutiš, spreman si za „rat“, na agresiju i uništenje onog drugoga da bi ti opstao/la. Ali, u mindsetu
preživljavanja, gdje štitim samo sebe, nema – SREĆE – ZADOVOLJSTVA – RADOSTI – MIRA –
ZDRAVLJA. - Zašto me nitko prije nije učio u školi kako prihvatiti i nositi se ovako razornom emocijom?
Zašto je važnije učiti činjenice iz povijesti i podatke iz geografije koje možemo zguglati, dok ovo
moramo učiti i vježbati da bismo uspjeli (ja godinama, recimo – možda si ti brži/a)? - Ako svi znanstvenici svijeta znaju koliko su emocije štetne za naše zdravlje, zašto ne činimo ništa
ovako preventivno da ljudi mogu sami sobom upravljati – nego čekamo da razviju bolesti, pa
agresivno liječimo njih?
Uglavnom, ako je i tebi postalo neprihvatljivo dozvoljavati otrovnim emocijama poput ljutnje, straha,
grižnje savjesti, bijesa, zamjeranja, ogorčenosti da vladaju tobom, nauči svakako transformirati ih.
To je jedan od najviših oblika brige o sebi.
Moj self-help koji mi pomaže je sljedeći:
- Odluka da mi je dosta da me ljutnja vuče na dark side and away from my natural light.
- Mantram si uvijek kada me pukne tako nešto „Spremna sam otpustiti napetost, ogorčenost, ljutnju
i pustiti da prođe. Ja sam u miru sa sobom i svijetom oko mene. Otpuštam ljutnju da prođe.“ To ne
pali posve, ali je kao korak 1 dobro. - Onda meditiram. I najviše mi paše učenje budističkog redovnika Thich Nhat Hanha kao i njegove i
meditacije koje se bave osjećajima, ranjenim djetetom i ljutnjom. Sigurna sam da ima gomila resursa out there, ako potražiš.
I neće uspjeti od prve, možda ćeš morati probavati puno puta kao i ja. Ali – definitivno je vrijedno
muke!
Ne srami se potražiti pomoć!
I zadnje, kada vidim da neko vrijeme ne mogu sama, odem do psihologa ili psihoterapeuta. Jer ne,
ne možemo uvijek sve sami dokučiti i hvala Bogu, ima gomile ljudi koji ti znaju stručno pomoći da
zacijeliš emotivne rane, spasiš ne samo mentalno nego i fizičko zdravlje. Kada te preuzme ovako jaka razorna emocija, shvatiš s vremenom koliko kemijska reakcija koja ja prati je razorna najviše za tebe, tvoj um, živce i organe, jer druga strana uopće nije niti svjesna što je napravila, a kada se i izvičeš posvađaš hoćeš li smanjiti vatru ili je rasplamsati? Odgovor znaš i onda je samo jedno jedino pitanje, kako kaže Thich Nhat Hanh:
„Odaberi što želiš – ostati u ljutnji, osjećaju gušta da si u pravu i rasturiti sebe u modu preživljavanja
ili ipak želiš svoju sreću, smirenost i zdravlje? Ne možeš ih imati istovremeno.“
Odabir je na svakom od nas. I svaki naš odabir u ovom trenutku – ima posljedice u budućnosti.
Nekad vidljive, nekad nevidljive poput bolesti koje potiho razvijamo.
Najlakše je ljutiti se. To može svako dijete jer im se mental tek krene razvijati nakon 6,7 godine.
Često sam to viđala u managementu – to prepuštanje ljutnji.
Zbilja – najlakše se ljutiti i praviti facom i prosipati svoju lažnu moć uokolo. Ovdje uračunavam i
pasivnu agresiju, ne samo otvorenu – hladni tretman, sarkazme, cinizme i slično.
Onaj tko je probao drugačije, zna koliko je to zaista teško – zahtjeva vještina i strpljenja i raznih
oblika umješnosti vođenja ljudi. Ali, isto tako zna – kada je uspio, koliko mu se to višestruko pozitivno
vratilo – boljim rezultatima i ugodnijim okruženjem, zapravo engageanih ljudskim odnosima punim
smisla.
Transformirati ljutnju je već personal mastery jednog jedi-a, ali – možeš ti to, ako ti je dosta biti
sam/oj sebi Darth Wader/icom!
