U poznatoj kolumni danas čitam o tome stanju.
Otprilike kaže da kada uđete u poduzetništvo, željeli ste slobodu, a nakon nekoliko godina postali rob svog posla. I jedino što vam preostaje je ili burnout ili odustajanje. A onda se nudi opcija da tako posložite posao da „radi bez vas“ ili pasivne izvore prihoda.
Što me šokiralo? Pomislila sam koliko još ljudi u Hrvatskoj, koje se smatra „uspješnima“ tako misli?! Pa to zvuči dosta demoralizirajuće i tragično. Osobno – bila sam blizu burnouta na početku karijere, ali sam stala na loptu na vrijeme. Ne smatram da ikome u životu nešto takvo treba. Od poslova sam odustajala i ne žalim. Ali… nisam niti za bilo kakvo odustajanje. Pogotovo ne od onoga što volim raditi!
Otkaz ili neka bolja opcija?
Mislim da postoji i treća opcija.
Jedina opcija koja mene zanima je kako raditi ono što volim, s entuzijazmom, u inspiraciji ne samo 3-5 godina, nego dok god ću htjeti raditi. Bez burn outa. Bez odustajanja. Bez da mi se smuči. Bez da se razbolim.
Samo, sve ovisi o tebi. Da, možeš si dati otkaz. Da možeš otići u Patagoniju uzgajati ovce.
Ali, je li to baš poanta? To je više bijeg od samog sebe. A tada gotovo uvijek nas dočeka ista lekcija, drugačije upakirana.
Onda ti preostaje da pogledaš u sebe: kako sam ja to radio/la – razmišljao/la – odlučivao/la svakodnevno i zbog kojih razloga da sam samog/u sebe dovela da zamrzim ono što zapravo volim?
Kako sam ja to pridonio/la čitavoj situaciji?
Za ovaj pogled, možda nećeš imati dovoljno hrabrosti. Možda nećeš moći osvrnuti se sam/a na sebe, pa će ti trebati nečije strašno objektivno mišljenje, ali što će tebi tko govoriti?! Možda ti se neće dati – jer ono, što ti imaš s tim?!
Nadam se da nećeš tako gledati. Radi osobnog zadovoljstva. Moje mišljenje je da smo mi ti koji kreiramo svoj život i posao. Možemo kreirati i pakao i raj. Pitanje je koliko smo svjesni te svoje moći i kreiramo li svoju zbilju i okruženje svjesno ili nesvjesno odlukama, ponašanjima, riječima. Nije posao kriv. Nisu krivi niti svi drugi ljudi – klijenti, suradnici, obitelj i prijatelji. Oni su takvi kakvi su, a ti si taj/ta koji ili znaš kako ih voditi, managirati, inspirirati, rješavati konflikte, zapošljavati i educirati za poslove koje rade ili ne znaš to i stvaraš gomile problema – potpuno nesvjestan/nesvjesna svojih nekompetencija.
Poduzetništvo – najviši oblik osobnog razvoja
Poduzetništvo je najviši oblik osobnog razvoja, netko je jednom rekao od mojih coacheva.
Ako ti je cilj biti zadovoljan/a svojim životom, u miru sa sobom i svijetom oko sebe, zdravljem – fizičkim i mentalnim, voljeti što radiš, biti u ispunjavajućim odnosima, imati smisao i biti sretan/a, onda će to imati smisla za tebe.
U protivnom – mislit ćeš da je ovaj stav – potpuna budalaština i gubljenje vremena.
Moje ime je Andrea Krkač, strateg i coach za poslovne ljude sam. Pružam im podršku upravo kada dođu do te točke kada misle da nema izlaza i kada žele sve napustiti. Zatvoriti posao, prodati ga, dati otkaze i pobjeći na Antarktiku, kada su pred burn outom, a ne žele si to priznati.
Uspješno sam pekla zanat o tome kako drugačije, posljednjih 20ak godina u korporativno poduzetničkim vodama i pomogla što sebi, što stotinama ljudi da žive – zadovoljnije i kvalitetnije. Ako i ti misliš da postoji i drugi način s kojim ćeš povratiti svoj unutarnji mir i zadovoljstvo, bez teških posljedica za tebe – možda je vrijeme da mi se javiš i saznaš više.
